Već je počelo! Teren se priprema! Rodni studiji koji su uvedeni na Filozofski fakultet u Zagrebu svoje studente jedino mogu zaposliti u ljudskim resursima i nigdje druge. Što to za nas znači? To za nas znači da ćemo sve više biti izloženi ovakvim reportažama, da ćemo uskoro biti primorani prihvatiti kolekciju različitih rodnih identiteta što će uvelike mijenjati način na koje je društvo dosad funkcioniralo. Cilj je jasan – što više pričati o tome kako bismo prihvatili to kao nešto uobičajeno, normalno i nešto većinsko, dok je stvarnost zapravo drugačija.
Poveznica reportaže: https://www.facebook.com/watch/?v=539940582068005&ref=sharing
Namjerno naglašeno „ugledni psihijatar“ trebalo bi nam značiti kao osoba od riječi. Osoba koja je stručnija od nas. Uz dužno poštovanje uglednom psihijatru – kada je riječ o neutemeljenim teorijama koje su pod palicom pojedinaca odjednom iz poremećaja u percipiranju sebstva postali identitet, sve provjeravam, ne vjerujem vam. Nema tu ničega osim razmetanja izmišljenim terminima čije su temelje u prošlome stoljeću postavili Alfred Kinsey (specijaliziran za ose!!!!!) i John Money (koji pedofiliju smatra „parafilijom“ – ljubavi izvan okvira društvenog shvaćanja, a provjeri i slučaj braće Reimer) te Judith Butler koja za rod kaže:
„Rod nije za kulturu što je spol za prirodu; rod je također diskurzivno/kulturalno sredstvo kojim se ‘spolna priroda’ ili ‘prirodni spol’ proizvodi i uspostavlja kao ‘preddiskurzivna’ prioritetna kulturi, politički neutralna površina na kojoj kultura djeluje.“ (Butler, 1998)
Nejasno? I je. Razbacivanje riječima bez ikakvog konkretnog značenja dovodi nas do toga da pomislimo kako netko uistinu zna o čemu priča jer mi nemamo pojma o tome. Jezikom se može vrlo lako manipulirati ako znaš kako. Sve što Butler ovdje želi reći je da su spol i rod u potpunosti dvije drukčije stvarnosti te da spol ni u kojem slučaju ne može utjecati na rod. Prema njoj, rod je ono što god ti smatraš da je i tvoj rod uopće nije uvjetovan spolom, tvoje te spol ni u kojem slučaju ne određuje. Tvoja muškost ili ženskost očituje se u onome što ti činiš, očituje se u onome kako se ti osjećaš. Međutim, ako ti ne osjećaš da tvoje aktivnosti doprinose tvojoj muškosti ili ženskosti, onda tvoj rod nije ni muški ni ženski, već nebinaran – ne pripadaš nigdje. Tim slijedim, biti čovjek isključivo je stvar osjećaja. Biologija je u potpunosti isključena. Ti si zapravo prazna ploča dok ne odlučiš s obzirom na aktivnosti koje ćeš činiti hoćeš li biti više muško ili žensko ili nijedno od toga. Time se u potpunosti briše granica između različitosti spolova i dokida se reproduktivna funkcija spola, jer je on isključen. Otvara se prostor za njihovu novu teoriju koja rod smatra fluidnim, tj. promjenjivim i biološki neuvjetovanim. Takva teorija daje za pravo da jedan dan odlučim biti muško, drugi dan žensko, treći dan pas jer ću odlučiti lajati i hodati na četiri noge, i tako u nedogled.
Koje su posljedice? Ako je rod fluidan i ako nas spol ni u kojem slučaju ne određuje, onda biološka komplementarost muškarca i žene više nema smisla. Onda bračni čin više nema smisla jer muškarac i žena nisu određeni spolom nego rodom, što znači da začeće čovjeka ne mora više biti plod uzajamne supružničke ljubavi s obzirom na to da se granica između muškosti i ženskosti briše te više ne možemo znati tko je kojeg roda jer je on promjenjiv i neovisan o spolu. Onda djeca mogu bez ikakvih problema postati dio tvorničke proizvodnje pri kojoj se čuvaju zamrznuti u epruvetama jer naš spol nema nikakvu važnost u odnosu na rod. Odvajanjem roda od spola, nema više potrebe za obitelji. A samim time nema više potrebe ni za brakom.
Krajnji cilj postmodernističke filozofije i postmodernističke književnosti oduvijek je bio uspostaviti novi poredak u društvu, odmaknuti se od tradicionalnog shvaćanja društva, dokinuti bilo kakvu povezanost čovjeka s nadnaravnim, transcedentnim. Taj poredak ne uključuje obitelj, taj poredak ne uključuje judeo-kršćansku tradiciju na kojoj Europa počiva. To je sve što nismo mogli zamisliti. To je ono što će nas kao društvo razoriti i podijeliti. To je ludost koja će nas natjerati na to da posumnjamo u ono što smo oduvijek znali da jedino postoji – muško i žensko. To je početak našeg kraja.
Čitam, dakle jesam 