Istina, ljubav i život tri su stvarnosti koje Fulton J. Sheen, jedan od najpoznatijih američkih biskupa prošloga stoljeća, postavlja kao temelj koji te tjeraju tražiti Boga. One su početak avanture u kojemu duša traži svoj izvor i Stvoritelja. Te su tri stvarnosti potreba svakoga čovjeka kako bi njegov život bio smislen, a s obzirom na to da nam je u suštini Bog darovao istinu, ljubav i život, dužni smo ga upoznati, ljubiti i služiti mu (Sheen, 2020: 19).
U svojoj knjizi Božanska romansa Fulton Sheen pred tebe stavlja neprocjenjivu stvarnost svakoga bića – a to je njegovo traganje za Bogom. No, ono nužno nije počelo dok Onaj, koji je istina, koji ljubi i čija ljubav daje život, nije u svojoj neizmjernoj dobroti odlučio svoju ljubav očitovati stvarajući nas. Ljubav Presvetoga Trojstva, koja, kao najviše dobro koje čovjek može okusiti, nije mogla ostati unutar tri božanske osobe, prelijeva se, izlazi izvan sebe i stvara čovjeka. Njome je njegovo postojanje uvjetovano ljubavlju koja izvire iz odnosa triju božanskih osoba. Čovjek zbog toga traga, jer duša mu se ne može smiriti osim u Onomu od koga on je, jer zna da nije tu sama od sebe.
Započevši s poglavljem Čovjekovo traganje za Bogom, Fulton Sheen nastavlja s ostalim poglavljima u kojima obrazlaže što je Presveto Trojstvo, na koji je način bilo neophodno da ljubav Presvetoga Trojstva stvori čovjeka, kako je Božja ljubav bila povrijeđena pa onda u svojoj povrijeđenosti milost iskazala čovjeku tako što se druga božanska osoba utjelovila te je tako njegova božanstvenost u svoj svojoj bezvremenosti ušla u vremenitost čovještva i zadovoljila svoju pravdu. Na kraju, križ kao neophodna propovjedaonica koji navješćuje smrt radi života, koji daje smisao i puninu postojanja.
Tako, kada se sve uzme u obzir, vidiš da je potraga čovjeka za Bogom i Boga za čovjekom najromantičnija priča o kojoj čovjek može čuti i čitati. To je romansa koja nadilazi svaku. I koliko god bilo životnih priča koje nam se čine lijepe i dirljive, koja je veća od one u kojemu jedna smrtna duša traži besmrtnoga Boga, svoga Stvoritelja, te u kojoj taj besmrtan Bog radi ljubavi prema čovjeku ulazi u njegovu smrtnost prinoseći tako sam sebe kao otkupninu za mnoge.
I iako smo riječima vrlo često nemoćni prikazati i na taj način dočarati sve dubine i prostranstva ljubavi koju Bog iskazuje čovjeku, ipak Bog daje pronicljivost onima kojima hoće da barem djelić te otajstvene ljubavi Božje prema čovjeku iskažu riječima. Fulton Sheen jedan je od tih koji u stotinjak stranica na predivan način predstavlja tu neprestanu romansu koja se dogodila, ali i koja se na svakoj svetoj Misi događa: kada On, Bog, silazi s Neba da bi u kruhu i vinu trajno ostao s nama i neprestano nam iskazivao ljubav dajući nam sebe za hranu, učeći nas tako da to isto, da bismo živjeli, trebamo činiti i mi – umirati, a gle živjeti.
Čitam, dakle jesam 