Ako postoji roman idealan za ovo adventsko vrijeme i iščekivanje Božića, onda je to sigurno Snaga ljubavi. Znam, reći ćeš da već znaš o čemu se radi. Poznata ti je ta povijesna biblijska priča. Mislim, ipak glavni događaj te priče slavimo svakog 25. prosinca. Isus, Marija, Josip, Betlehem, vrijeme vladavine Heroda… u pravu si, znaš o čemu je riječ. Samo, nije to klasična priča koja ima poruku i pouku. Ovo je povijesna priča koja bi trebala zahvatiti najdublja predjela tvojega srca, priča koja te treba mijenjati, priča koje se ne možeš i ne smiješ zasititi. Ta je priča otajstvo, stoga o tom događaju ne možeš u svojoj ljudskoj ograničenosti nikad dovoljno promišljati, nikad dovoljno uranjati u nju.
Znaš kako je to u biblijskim izvještajima, ponekad ne dobijemo sve pozadinske ili sporedne informacije o jednom događaju. Ponekad je jedna priča u sva četiri Evanđelja na drukčiji način ispričana. Pretpostavljaš već da nećeš u svakom Evanđelju pronaći iste informacije i to je ujedno ono što dokazuje vjerodostojnost Evanđelja. Ono je istinito jer isti događaj nije ispričan na jednak način. To je slučaj i s Božićem – Isusovim rođenjem. O njemu nas izvještavaju samo Luka i Matej i to svaki na svoj način.
S obzirom na to da ponekad o Božiću promišljamo samo na temelju slova na papiru, i doslovno samo slova na papiru, ako i toliko, vrlo je jasno da će s vremenom naš doživljaj samog događaja Božića izblijedjeti. Taj će izvještaj o Božiću za nas postati samo jedan u nizu pa ćemo učiniti ono što nikada ne bismo trebali – lišiti se da nas Božić promijeni. Ostat će sve na onome izvanjskom, pa će ruka automatski poći ususret onoj druge osobe kako bi zaželjela sretan Božić, ali to će biti prazna želja koja neće biti ponukana osobnim susretom s Božićem.
Dakle, tu smo. Postoji mnogo načina, uključujući i zornice, na koje se možeš pripremiti za Božić: različite duhovne vježbe, razmatranja biblijskih izvještaja o Božiću, razmatranja o Božiću općenito itd. Ovisi o tome gdje se pronađeš. I roman može biti jedan od načina. Roman koji je, naravno, prikladan Božiću. Ovaj nije nužno pročitati u adventu. Međutim, ja sam prije nekoliko godina to učinila jer sam smatrala da ću na taj način dobiti drukčiji uvid u Božić. I jesam. Ne samo zato što je riječ o romanu koji obuhvaća događaj Božića, već i zato što je riječ o romanu o sv. Josipu. Promatraš događaj Božića iz vizure sv. Josipa. Od trenutka kad se zaljubio u Mariju do trenutka kad je prihvatio ovo čovjeku neobično očinstvo. Roman je povijesni i fiktivni, to ti je svakako jasno. Unatoč povijesnim izvorima, negdje je ovaj Poljak, Jan Dobraczyński, jednostavno upotrijebio svoju maštu na koju je utjecalo uzimanje u obzir svih okolnosti događaja Božića. I to svakako nije nešto loše. To je dobro. Dobro je promišljati o onim informacijama koje nam evanđelisti ne donose. Njihov je glavni zadatak bio prenijeti poruku Isusova rođenja. Reći nam da se to dogodilo. Na nama je da uronimo srcem u samo otajstvo tog događaja, a na takav način razmatrati i o Josipovoj ulozi u svemu tome.
U vremenu kada Crkva sve više otkriva i veliča toga samozatajnog sveca, postajemo svjesni koliko smo potrebni susresti se s Josipom. Njegova jedinstvena uloga Isusova zemaljskog oca u pravo vrijeme pronalazi svoje mjesto u 21. stoljeću. U vremenu kada je očinstvo i obitelj u krizi, postoji jedan Josip koji svojom hrabrošću i prihvaćanjem životnih odgovornosti privlači Onomu koji dođe na svijet, bijaše na svijetu, po kojemu svijet posta i kojega svijet, nažalost, ne upozna (Ivan 1). Božić je puno više nego što možemo zamisliti, a doživjeti ga iz vizure svetog Josipa može nam samo pomoći da nas otajstvo Božića zahvati u toj mjeri da ćemo srcem spoznati neizmjernu ljubav Božju koja nas po utjelovljenju svojega Sina spašava.
Čitam, dakle jesam 