Čitam, dakle jesam

(Planirala sam objaviti ranije u studenom, ali mislim da ni sada nije kasno za ovaj članak…)

Namjerno naglašavam ženski romani jer romani predstavljeni dolje nisu oni poput Ivane Orleanske Marka Twaina ili Bakhite Veronique Olmi koje mogu čitati oba spola. Odnosno, možda će nekome biti ovo romani za oba spola. Meni nisu. Osim možda Kralja začina. Ali, generalno su mi jednostavno ženski. Možda pridjev ženskasti bolje pomogne kako bih prenijela ono što želim reći. No, on ne nosi nužno negativne konotacije, barem ne u ovom kontekstu. Čisto ti želim dočarati ono što prenosim. Kakogod, ovi su romani topli, nježni, romantični i pristojni. Pratiš ih iz vizure žena. Većinom su povijesni. Svi su smješteni u 18. ili 19. stoljeće što mi je osobno zanimljivo. Međutim, nisam fan odjevnih kombinacija toga doba, preciznije ženskih modnih dodataka (šeširić recimo), to je moj subjektivan stav koji ti je zapravo nebitan. Ali, radnje, radnje su zanimljive. A to je svakako bitnije. Čitaj dalje jer ti pomnije predstavljam svaki roman.

Protiv plime, Elizabeth Camdem

Protiv plime povijesni je roman u kojemu je riječ o periodu kada je SAD zahvatila borba protiv opijuma kojima se u nebrojenim količinama trgovalo. Najgori oblik opijuma zasigurno je bio sirup kojima su se guvernante i odgojitelji koristili u odgojne svrhe (kako bi smanjili hiperaktivnost i razdražljivost kod djece). U borbi su se protiv toga pronašli Alexander Banebridge i Lydia Pallas. Iz prve bi se moglo reći da su zauzeli iste strane, no s druge je strane to moguće opovrgnuti samom činjenicom da je netko od njih u dosljednosti prema tim namjerama zakazao. Neću puno otkrivati. Samo bih rekla da me roman osobno potaknuo na razmišljanje o privrženosti osobi koju volimo bez obzira na nesavršenosti koje ju ne krase i koje osobu svakako ne mogu nikada u potpunosti definirati.

Kralj začina, Elizabeth Camden

Kralj začina također je povijesni roman smješten u vrijeme kada u SAD-u počinje borba zbog nedosljednosti u deklaracijama na prehrambenim proizvodima. Naime, ovo je prvi dio trilogije Nada i slava. Čita se brzo. Radnja je otpočetka napeta. U pitanju su dva lika. Gray Delacroix, osnivač tvornice začina koji je dosljedan prirodnoj proizvodnji prehrambenih proizvoda, i Annabelle Larkin, botaničarka koja radi na Institutu Smithsonian te nastoji doći do recepture prehrambenih proizvoda Graya koji bi joj pomogli u njezinim znanstvenim istraživanjima. Priča je intrigantna jer s obzirom na to da udvaranje započinje vrlo rano, ono je u opasnosti zbog odluke koju Annabelle mora donijeti – treba birati između tzv. domoljublja i osobe koja je uzburkala njezinu nutrinu.

Tajnovita guvernanta, Julie Klassen

Tajnovita guvernanta roman je čija se radnja odvija u Engleskoj. Smještena je u 18. stoljeće. Riječ je o Oliviji koja zbog nesretnih okolnosti bježi od kuće te se zapošljava kao guvernanta na dvoru lorda Bradleya. Radnja je između ostaloga napeta jer ona sadrži i kriminalističke elemente. Cijeli roman iščekuješ rasplet jer zagonetka koja obavija Olivijinu životnu situaciju uvelike utječe na to, stoga i pridjev tajnovita u naslovu. To je ono što te vuče da nastaviš čitati – postoje odluke lika koje su donesene iz čitatelju nepoznatih razloga. Osobno mi je knjiga zanimljiva jer je poput otkrivanja enigme. Također, puno se može naučiti o načinu obrazovanja u to vrijeme, nužnosti guvernanata u obiteljima višega staleža te njihovim ulogama u obiteljima u kojima rade, što je meni isto tako vrlo zanimljivo.

Učiteljeva kći, Julie Klassen

Učiteljeva kći jedan je od romana koji mi je dugo bio na polici. Toliko sam ga odgađala pročitati, no na kraju sam knjigu ove godine ponijela na ljetovanje. Radnja je bila toliko napeta da sam ju na plaži i u stanu neprestano čitala. Autorica je Julie Klassen, koja je napisala Tajnovitu guvernantu. To ti već može najaviti da će biti riječ o nekoj zagonetki koja se provlači kroz cijeli roman. Radnja je jako napeta i iznenađujuća. Puno je preokreta tijekom romana koji u potpunosti zamagle pretpostavke u vezi s krajem romana. Riječ je o kćeri učitelja koja zajedno s ocem odlazi poučavati dvojicu od četvorice braće. Dvojicu starije braće zna već od ranije, jer zajedno su se školovali. Obojici se, čini se, sviđa, pa tu dolazi do kulminacije radnje. No, ne samo to. Obitelj skriva određene informacije o sebi koje će na neočekivane i ne baš ugodne načine izlaziti na vidjelo. Samo ću reći da ju vrijedi pročitati.

Edenbrooke, Julianne Donaldson

Edenbrooke sam kupila čim je izašao u Verbum. Kada se sve uzme u obzir, pročitala sam ga u dva dana. Nisam ga mogla ispustiti iz ruke. Od svih romana, ovaj mi je početkom studenog najviše ugrijao srce, opustio me. Zato volim ovakve romane. Mozak ti je u stanju odmora dok ga čitaš. Riječ je o Marianne Daventry. Vrlo je pametna djevojka, no nikako se ne uklapa u kodeks ponašanja tadašnjega društva. Ona je u potpunosti svoja i to je ono što ju izdvaja iz mase drugih žena. Dosljedna je sebi unatoč neprihvaćanjima s kojima se susreće. I ta ju njezina dosljednost sebi dovodi do točke u kojoj “zapinje za oko” jednome mladiću. Ne smijem, ali stvarno ne smijem dalje ni pisati. Otkrit ću nešto što ne bih htjela, a roman me je ostavio bez daha baš iz tog razloga što ni na poleđini knjige ne saznaješ onoliko koliko te čeka u samom romanu. Izvrstan je, ali izvrstan.

Za kraj…

Uistinu ih vrijedi pročitati. Opuštaju i zagriju nutrinu, razvesele i vode te u ono vrijeme kada riječ žuriti nije u mjeri kao danas dobivala na svojoj vrijednosti u određenim aspektima ljudskoga života.