Čovjek se ponekad stvarno pita treba li biti katolik. Samo poimanje riječi katolik često je višeznačno, ne zato što je riječ sama po sebi višeznačna. Ne, ona je sasvim jasna. Više zato što ju čovjek odluči prilagoditi sebi. Pojedinac ju je izmijenio ili nadopunio kad je mogao ili kad nije vidio izlaza skrivajući se iza činjenice da je ono što vjera stavlja pred njega zahtjevno u kontekstu 21. stoljeća ili nelogično u kontekstu modernoga.
S druge strane, katoličanstvo se manifestira na različite načine, ovisno o izazovima koje određeno vrijeme pred vjernika stavlja. No, biti vjernik nikako nije nemoguće. Više je stvar odluke, volje, discipline i vjere.
Pater Marko Glogović pred čitatelja izlazi autentičan, kakav je. On je svjestan svega onoga što Isus zahtjeva od pojedinca, svjestan je svetosti i grešnosti Crkve koja je sveta po Bogu, a grešna po ljudima. U knjizi piše o različitim izazovima s kojima se Crkva susreće, licemjernom življenju vjere, pitanju Međugorja, neposluhu Papi, pitanju pobačaja, milosrđa, pokretima nove evangelizacije itd.
Pater ne zaobilazi ni svoje borbe kojima s jedne strane pokazuje svoju malenost, a s druge strane veličinu u priznavanju slabosti. On ti zapravo želi reći da je biti vjernik neprestana borba puna uspona i padova. Njegova će te iskustva u različitim zemljama, s različitim ljudima i u različitim situacijama zasigurno obogatiti i potaknuti da se zamisliš nad sobom i svojim životom, svojim odlukama i stavovima.
Njegov način pisanja koji otkriva njegove bosanske korijene otvorit će ti vrata da ga razumiješ i propituješ zajedno s njim. On ti prosljeđuje jednu vrlo snažnu poruku — nema toga grijeha koji bi te mogao odvojiti od Boga. U tome radost dobiva svoj vrhunac, a naziv knjige svoju svrhu – u milosrđu koje nam je darovano u sakramentima.
Čitam, dakle jesam 