Jozefina Bakhita – svetica Katoličke Crkve koju je svetom proglasio papa Ivan Pavao II. imala je iznimno težak životni put koji ju je na nevjerojatan način doveo do točke proglašenja svetom. Rođena u Darfuru, Sudanu, odakle je sa samo sedam godina oteta kako bi završila u arapskom roblju, zaboravlja svoju obitelj i ono najvažnije – svoje ime. Njezin se put i strahote koje doživljava opisuju na temelju njezinih ispovijesti, a roman oslikava i stvarno povijesno stanje tadašnje Afrike i trgovine ljudi ondje prisutna u 19. stoljeću.
U mnoštvu potresnih događaja o kojima čitatelj saznaje čitajući roman, treba se osvrnuti na dio njezinog života provedenog u arapskom roblju. Promijenivši nekoliko vlasnika Bakhita proživljava nečovječno fizičko i psihičko nasilje koje se ne može pripisati ničemu drugome osim zlobi ljudi ponukana grijehom. To ju, između ostaloga, ostavlja s trajnim posljedicama na njezinom tijelu.
Prikaz je to i života mnogobrojne djece danas o čemu će te, vjerujem, najviše osvijestiti film “Zvuk slobode” u kojemu protagonist Tim Ballard izbavlja djecu iz kandži besramnih pedofila. Nisam još pogledala film, ali detaljan intervju Tima Ballarda i Jima Caviziela s Jordanom Petersonom jesam. Stoga mogu samo pretpostaviti grozote koje film prikazuje (nisam mogla ne povući paralelu…).
Bakhitin životni put obilježen je sličnim događajima. Roman je potresan samim time što prikazuje surovu stvarnost svijeta u kojemu djevojčica odrastajući robuje izopačenim željama ljudi. Stil pisanja francuske spisateljice Véronique Olmi, koja je to učinila na neuobičajen način, doprinosi boljem doživljaju romana tijekom čijeg ćeš čitanja zasigurno osjećati navalu negativnih osjećaja (uključujući gađenje).
Kraj romana koji možeš saznati već iz Bakhitine biografije svakako te može umiriti znajući da je ipak pronašla svoje utočište i to ondje gdje nikada nije mogla ni zamisliti. Ropstvo je zamijenilo mirni samostanski život, a Mjesec kojemu je izmorena u tim beskrajnim noćnim satima govorila i nadala se da ju čuje zamijenio je Onaj koji ju je slušao kada ona nije znala da Mjesec nije.
Čitam, dakle jesam 