Ako ćemo sjesti za stol i razgovarati o celibatu prisutnom u sakramentu svetog reda u Katoličkoj Crkvi, možda će većina ljudi danas reći da bi se celibat trebao ukinuti, a među mnogim razlozima jedan bi zasigurno bio taj kako bi se prekinule sramotne razvratnosti pojedinih svećenika koje ruše ugled Crkve u svijetu. Priklonit će se neki onome mišljenju da su i svećenici ljudi, pa zašto jednostavno ne ukinu taj celibat da svima bude lakše. Ali, gle, ne može to tako i ne može. Jednostavno ne ide bez celibata. On je strahovito nužan i važan.
Prvo i osnovno, celibat nije nešto što je uvela Crkva. Većina ljudi stvari koje ne razumiju ili koje ne mogu provoditi u svojemu životu, a koje ih kao katolike obvezuju, pripisuju nekome navodnom brainstormingu Crkve koja nam je svima odlučila zagorčati živote, ali treba samo malo više proučiti nauk Crkve prije donošenja zaključaka… No, da se vratim celibatu. Ne, nije ga Crkva izmislila. Sam Krist živio je u celibatu kao veliki svećenik, a s obzirom na to da je Krist među ostalima sakramentima uspostavio i sakrament svetog reda, svećenici tome nastoje biti dosljedni, stoga se to preslikava i na celibat.
Drugo, sjetit ćeš se možda da je sveti Petar bio oženjen i da i danas u istočnoj Crkvi imamo svećenike koji su oženjeni. Međutim, uzmi u obzir povijesni kontekst svećeničke službe tijekom stoljeća. Taj će ti dio podrobnije objasniti papa Benedikt XVI. i kardinal Sarah. Njih su dvojica u vremenu kada se sve više raspravlja o položaju celibata u Katoličkoj Crkvi dali jedan veliki doprinos knjigom Iz dubine naših srca objavljenom 2020. godine.
Iz dubine naših srca knjiga je koju su Ratzinger i Sarah napisali prvenstveno svećenicima, potom i ostalima. Međutim, preporučam pročitati ju iz nekoliko razloga: obrazlaže se zašto postoji celibat, zašto je celibat proklamacija, svjedočanstvo vjere i svojevrsno mučeništvo te zašto celibat mora ostati trajno u sakramentu svetoga reda.
Crkva, to smo mi, nikako ne smije biti plašljiva u nasljedovanju Krista pa da to samo čini u onim aspektima koji od nje ne zahtijevaju preveliku žrtvu i odmak od trendova koji joj nikako ne idu u korist. Celibat nije cijepljen od toga da ga se u modernom svijetu ponekad smatra besmislenim. No, kako to uobičajeno biva sa svime što nam je Krist ostavio pa tako i s celibatom, njegova se vrijednost mišljenjem svijeta ne umanjuje. On je uvijek dragocjen i potrebiti smo celibata u sakramentu svetoga reda. On nas uvijek podsjeća da smo stvoreni za nešto nama ponekad neshvatljivo – vječno zajedništvo s Bogom.
Čitam, dakle jesam 