Ako misliš da te prošlost definira, da je besmisleno mijenjati se, da je besmisleno pokušati iznova jer te je tvoja prošlost “obilježila” za cijeli život, uništila ti ugled, jer su te se drugi odrekli, napustili, jer si činila odvratne stvari zbog kojih se sama sebi gadiš i nisi više vrijedna ičega dobroga, onda si u ozbiljnim problemima. To je laž koja te baca u ponor, zarobljava tvoj dušu, liši ljepote života i otkrivanja one ljepote koja se u tebi doista nalazi.
Nije lako, naravno da nije, ali nije ni nemoguće. Jedan od meni osobno najljepših načina na koji možeš vidjeti kako nositi s prošlošću, prihvatiti je, ali ne dopustiti da misliš da si bezvrijedna, roman je Francine Rivers Iskupljenje.
Radnja prati djevojčicu Sarah koja je sa svojih 8 godina prodana u prostituciju te ondje provodi dugih 15 godina. Francine Rivers upoznaje te sa Sarah, njezinim strahovima, njezinim životom u bordelu i izvan njega, problemima, padovima, njezinom pogledu prema braku, bježanjem od ljubavi zbog nepoznavanja ljubavi, bježanjem od Boga i na koncu pronalaska sebe u Bogu.
“Gutala sam ju”, ali doslovno. Knjiga je strašno zanimljiva. Sadrži pregršt poruka, ali ja sam izdvojila ovu. Najviše me se dojmila. Mislim da je izrazito bitno znati prihvatiti svoju prošlost i smoći snage izdignuti se iz nje koliko je se god sramili. Treba imati petlje za to, ali treba imati petlje i prihvatiti osobu unatoč njezinoj prošlosti.
Mislim da je jedna od težih stvari naučiti prihvatiti osobu s čijom smo prošlošću dobro upoznati, ali vidimo da ona odjednom teži nečem boljem, novom, dobrom. Često prema tim osobama imamo nepovjerenje, ne vjerujemo da se doista mijenjaju. Zaključujemo da glume i propuštamo sudjelovati u tom predivnom procesu njihove promjene. Francine Rivers stavlja te u cipele prostituke i onih koji su svjedoci njezine promjene (ti su svjedoci raznovrsni: neki vide želju za promjenom, drugi je i dalje vide kao prostitutku koja se neće nikada promijeniti…).
Iako je ovaj roman takav da je u središte radnje stavljen ženski lik koji se bori sa sobom, ne mislim da muškarci ne bi mogli pročitati ovaj roman. U svakom slučaju, bilo mi je zanimljivo čitati o procesu promjene kod ženskog lika. Mislim da sam pretežno čitala knjige u kojemu muški lik prelazi kroz proces mijenjanja. Zapravo, ovdje i muški lik doživljava promjenu, samo na malo drukčiji način od ženskog lika.
Kakogod, roman će te dirnuti. U to sam uvjerena. I neka ti ovaj roman pomogne shvatiti, ako već nisi, da što god činila i radila, nikada nije kasno za promjenu. Nisi istrošena, upropaštena i nedostatna. Ti nisi tvoja prošlost, ti si puno više od toga. Ti si ti. Vrijedna si i On ne odustaje od tebe.
Čitam, dakle jesam 