Stvarno nisam mislila, ali ne znam što bih sa sobom da nisam započela nešto poput ovoga.
Sve je počelo prije tri godine, a možda i ranije. Nisam pretjerano voljela čitati, niti sam u tome pronalazila išta previše zanimljivoga. Pročitaš ono što moraš, a što ne, ne čitaš. Tako je išlo. Gurala sam do svoje dvadesete. E, onda, onda se dogodio neki klik (ne, nije bilo zbog toga što studiram englesku i hrvatsku književnost). Ne sjećam se točno ni kako, znam samo da je moja soba postajala krcata knjigama.
Započela sam više-manje čitati kršćansku/katoličku duhovnost, posvetila potom jedno duže vrijeme teologiji tijela i psihološkim knjigama da bih na kraju završila na povijesnim romanima i povijesnim fikcijama. Trenutno čitam od svega po malo.
Ono što mogu reći je da do unazad tri godine nisam nikad osjetila toliku radoznalost i zanimanje za sadržaj neke knjige. Čitanje me je pronašlo jer je svrhovito, a to mi je nit vodilja. Volim činiti stvari s nekom svrhom. Sama činjenica da sam s knjigama prethodnih godina na svojevrstan način odrastala, sazrijevala, otkrivala mnoštvo novih povijesnih činjenica, obogatila svoj vokabular, naučila izražavati riječima i ono najdublje u meni, bila mi je dovoljan poticaj da i ranije dijelim to sa svojim prijateljima koji su sa mnom uranjali u stotine i stotine stranica.
Knjige koje čitam odraz su moje osobnosti. Označuju moj put rasta, područje koje me je tada zanimalo u životu. Odražava moju vedrinu, moj poriv za otkrivanjem svijeta, istine, Boga.
Prvenstveno sam odlučila započeti pisati o knjigama jer u meni gori želja za tim da ono što spoznajem čitajući ih podijelim. Ne uspijem sve podijeliti s ljudima oko mene, previše je toga, a malo je vremena. Zabilježiti nešto što mi je na srcu na ovakav način želja je koja je tinjala dugo u meni.
Neću pristupati knjizi o kojoj budem pisala nekakvim znanstvenim pristupom. Pristupat ću svakoj knjizi kao ja – Sandra, dijeleći ono što mi se u toj knjizi svidjelo, što ne, obrazlažući zašto, provući ono što sam spoznala tijekom čitanja, pritom ne otkrivajući sadržaj u cijelosti nego tek onoliko koliko je potrebno da izrazim što mi je namjera.
I tako, nadajući se da će i tebe dotaknuti nešto što je i mene ili da ćeš možda, pokušavajući gledati svijet kroz moje oči, dobiti komadić nečega novoga što će u tebi izazvati promjenu, krećem. I bit će dobro, vidjet ćeš. Ti samo čitaj, promjena će te naći.
Čitam, dakle jesam 